"DA LI ĆU ODUSTATI…OPET?"

  Hrvatski prijevod: ariana.crvenka@gmail.com

 

PRIMIO SAM email, KOPIRAN NIŽE, OD OČAJNOG POJEDINCA USRED PROCESA PRISUTNOSTI, KOJI ME PITA DA LI BI TREBAO JEDNOSTAVNO ODUSTATI? IntuitivNO, ZNAM DA NE ŽELI "ODUSTATI". MEĐUTIM, freKVencIJA NJEGOVOG PISMA JE PRETEČA ONOGA S ČIME SE SUOČAVAJU MNOGI KOJI ZAPOČINJU EMOCIONALNO PROCESUIRANJE TIJEKOM 2008. IZ ZAHVALNOSTI PREMA TOJ OSOBI, KOPIRAO SAM NE SAMO NJEGOV EMAIL, NEGO I MOJ ODGOVOR. MOŽDA NJEGOVA FRUSTRACIJA POSTANE NAŠA POUKA, A PREMA TOME I NAŠA TOČKA ULASKA U AUTENTIČNO SAMOISCJELJENJE.

  

Pozdrav,

Da li postoji trenutak u kojem bi čitatelj trebao jednostavno prihvatiti da je, iz kojeg god razloga, proces pretežak i da nije toga vrijedan? Knjiga spominje da stvari postaju teške, ali ovo je gore nego što sam ikada zamišljao. Moja dugoročna financijska slika se znatno pogoršala za vrijeme korištenja ove knjige. To mi zadaje napadaje bijesa i čini me izuzetno teškom osobom za biti u blizini. Redovno lomim stvari po kući, izbijam zidove i urlam punim plućima. Započeo sam ovu knjigu u nadi da ću svoj život učiniti malo glađim, a umjesto toga sam u najgorem mentalnom stanju ikad u životu. Nisam bio u izvrsnom stanju prije no što sam počeo, ali sada stvari postaju stvarno gadne. Ništa mi ne ide dobro. Potpuno sam zaostao u svojoj karijeri i nemam nikakvih izgleda. Moja žena je u drugom stanju. Ja nemam želju nalaziti se sa prijateljima, ali to radim iz puke dosade ili obaveze. Nisam dobro spavao tjednima i nikada se ne osjećam opušteno tijekom vježbi disanja. Zapravo, većinu vremena se osjećam kao da me netko guši ili davi, kao da mi je blokiran zrak. Uz to, koža me svrbi kao luda što čini gotovo nemogućim da sjedim mirno dulje od nekoliko minuta odjednom. Imam krajnji prezir prema svom životu i većinu vremena žudim nestati iz postojanja. Osjećam se kronično depresivnim. I dalje se nadam preokretu, ali svakim danom je sve gore i gore, i sve teže i teže je držati se toga. Ne osjećam nikakvu korist niti povećani osjećaj blagostanja, a u šestom sam tjednu (postupka).

Ovo nije ono zbog čega sam započeo ovaj proces. U stvari, to je točno ono što sam želio prevladati kroz ovaj proces. Nije li zapanjujuća makevijalistička priroda svemira da, kada stvarno nešto želiš, on ti baci upravo suprotno od onoga što želiš? Iskusio sam tu istinu mnogo puta kroz svoj život i u ovom trenutku to me toliko dovodi do bjesnila da sam pokušao odustati mnogo puta.

Problem je u tome što svaki put kad stvarno priznam da sam poražen, nešto me ponovno uvuče natrag i opet mi vrati nadu. Više ne vjerujem u „Boga“. Iskreno, osjećam da je Bog tu da me ščepa, da on/ona/ono nije ovdje da mi pomogne, nego da je tu da učini moj život živućim paklom! Kao što sam rekao, želim „odustati“, ali odustati od čega? Kamo da idem? Što da radim sa sobom? Ne volim biti u blizini većine ljudi, sam sam većinu vremena, ali se ionako osjećam izuzetno neugodno u svojoj vlastitoj koži.

Hvala za svaki savjet koji biste mogli imati ili misli o tome što bi moglo nastati ako prekinem proces.

 

 Hej ti tamo,

Stvar koja najviše razjaruje u vezi ovog procesa je da tu nije riječ o tome da se osjećamo bolje – riječ je o postajanju boljim u osjećanju – i u tome je tajna toga što vas smeta.

Da, možete prestati sada i umjesto toga se kretati u suprotnom smjeru – u ponašanja koja ne donose svjesnost svih tih osjećaja koje ste potisnuli – radije se usredotočiti na smirivanje i kontroliranje vaše nelagode.

Iz vašeg emaila je jasno da proces djeluje sasvim dobro i da ste očito marljivo radili na njemu. Međutim, zbog vašeg sveukupnog stanja nelagode (mora da ste imali pakao od djetinjstva) – možda ste isto tako započeli ovaj postupak ne samo da pokušate i dobro se osjećate i učinite si život lakšim – nego i u pokušaju da riješite sve odjednom.

Zar niste pročitali u uvodu PROCESA PRISUTNOSTI da se riječi dobro i lako trebaju izbaciti iz vašeg rječnika?

U ovom postupku nije riječ o guranju još jednog komadića slatkiša u usta ljutom djetetu – djetetu koje se očito osjeća vrlo neugodno u svojoj koži – riječ je o tome da se uklone slatkiši i da se umjesto toga pozabavite njime na bezuvjetan način. Ako marljivo radite ovaj postupak, morate znati da će se dijete pobuniti – započeti bijesniti.

Sada ste u Vježbi 6 – trenutku u kojem – ako ljudi odustanu – onda odustanu. To je zbog toga jer se u Vježbama 7, 8 i 9 radi o ulasku u emocionalno carstvo u srcu. Ako ste došli tako daleko možete postići završetak - i, nekoliko tjedana nakon završavanja, doživjet ćete percepcijski pomak koji donosi povećanu lakoću u vaš život.

Međutim, ako nastavite, onda trebate očekivati ovo:

Vaša pažnja će se sve više približavati uzročnoj točki vašeg utisnutog straha, ljutnje i tuge – a kad se približi – odraz toga će se manifestirati sve većom i većom jasnoćom u i na svijet oko vas, kao i unutar vašeg tijela. Kad se to desi, imate dva izbora: Projicirati ... nastaviti se ponašati poput srditog djeteta i bjesniti - ili, procesuirati ... odabrati emocionalno odrasti.

Emocionalno odrasti znači osjećati kako bi iscijelili – bez obzira na sve!

Ako tražite neku nadzemaljsku filozofiju u koju možete pobjeći i sakriti se od vašeg trenutnog emocionalnog stanja – to definitivno nije ovo. PROCES PRISUTNOSTI nije za emocionalne bjegunce niti za ljude koji traže brze popravke. Za većinu nas to je vrlo težak posao. Prema tome, ovo je samo za one koji odabiru emocionalno odrasti preuzimajući punu odgovornost za kvalitetu svojih iskustava – koji čine svjestan izbor procesuirati svoje utiske iz prošlosti postepeno ih integrirajući kroz osjećanje istih.

Ako namjeravate raditi takvu vrstu unutarnjeg rada odjednom, nastavit ćete patiti. Tražite Milost – i tražite nježnost – i pobrinite se da niste tražili da se sa svime izađe na kraj u deset tjedana. Primamo ono što tražimo – pogotovo u ubrzanom tempu sada u 2008.

Ova godina će biti ulazak u sve dublju nelagodu i puku ludost za sve ljude koji se skrivaju od stanja svog srca. Plješćem najprije vama koji ulazite u ovaj postupak - međutim, priroda vaše namjere da to napravite je nešto što mi je nejasno. Nisam siguran da li radite ovaj postupak zato da emocionalno odrastete? Kako je vaš email zvučao, vi tražite brzi popravak – bijeg od onoga što jest.

Postoji dosta lijekova na tržištu koji će vam – unatoč svojim samodestruktivnim nuspojavama – definitivno, brzo i učinkovito pomoći da uđete u tupost i mehaničko stanje poput robota ako tako više volite. Također ima mnogo medicinskih profesionalaca koji su više nego spremni da vas zakače za životnu nabavku tih kemikalija. Međutim, ako želite postati bolji u osjećanju, radije nego da gajite pogrešnu namjeru pokušavanja da se osjećate bolje – onda nastavite sa Vježbom 7. Kad je moguće, uvijek je od veće koristi odabrati alkemijsko iskustvo nego ono kemijsko.

Zar već niste dosad uvidjeli da ništa nikad ne djeluje kada se radi kao način da se osjećate bolje? Zar još niste shvatili da je zadržavanje bilo koje životne aktivnosti natovarene takvom namjerom prividno i podmeće vam neizbježno razočaranje?

Ovo je čarobni metak:

U trenutku kad prestanete ulagati svu svoju energiju u pokušavanje da se osjećate bolje i umjesto toga se svjesno posvetite predavanju onome što osjećate u bilo kojem trenutku – i dopuštate mu da bude – tada ćete se početi osjećati bolje po prvi puta u svom životu.

Da, znam, paradoks je iritirajući.

Znam, jer sam i sam prošao kroz to. Nema ničeg težeg na ovome svijetu od „emocionalnog odrastanja“. Na početku, dovodi do bjesnila ući u bilo kakvo iskustvo u kojem je jedina osoba sposobna i kvalificirana da vas drži za ruku, vi.

Predlažem da pročitate „Darovi“ i „Iskrcavanje iz mentalne razine“ u Člancima i pismima (Articles & Letter) ove web stranice.

Također predlažem da unatoč onome što vam vaš ego govori, nastavite dalje kroz postupak i dosegnete završetak. Tada uzmite trotjednu pauzu. Onda, protiv bolje prosudbe svog ega, ponovno uđite u ovaj postupak. Za nekoga u vašem stanju procesa preporučam da napravi PROCES PRISUTNOSTI tri puta.

U konačnici ćete ući u trenutak u ovom vječnom putovanju gdje postajete podložni ovom prekrasnom iskustvu, histerično se smijući sami sebi – kako je to sve bilo ništa – samo uspomena koja traži integraciju. Tada ćete se kvalificirati za još jedno vrijedno iskustvo: za bivanje duboko zahvalnim sebi što niste odustali od sebe...opet. Tada, i samo u tom trenutku, izaći će vam suze na oči u saznanju da Bog uvijek bio s vama i da je sva vaša patnja zahvaljujući vama koji pokušavate dobiti što želite kao suprotno dopuštanju sebi da postanete podložni primanju onoga što je Bog i više nego spreman dati.

Lijepi pozdrav,

Michael.

www.thepresenceportal.com

Michael Brown ©

cv8vd