Svatko od nas je obdaren sposobnošću da bude odgovoran za kvalitetu svog iskustva. Međutim, sve dok svjesno ne utječemo suosjećajnom svjesnošću na svoj neintegrirani strah, ljutnju i tugu, oni nastavljaju funkcionirati kao nesvjesna uzročna točka naše vanjske neravnoteže, nelagode, bolesti i zablude. Nastavljanjem potiskivanja i umirivanja svojeg neintegriranog emocionalnog stanja – i umjesto toga dopuštanjem da budemo nošeni emocijama i izazvani od svakoga ili svega – ostajemo neautentična vrsta bez integriteta, kojoj manjka emocionalna sposobnost da intimno sadrži svjesnost o tome što smo mi ili što je Bog za nas.

Mentalitet žrtve i pobjednika je poricanje i zabluda. Porast zemaljskog kaosa i sve veće vanjske drame je namjerno pokrenuto i razvijajuće planetarno čišćenje čija je namjena ukazati na naš neautentičan, nesvjestan i programiran pristup življenju. Sav vanjski sukob, koji nas emocionalno izaziva na neugodan način, odražava naša stanja neintegriranog unutarnjeg previranja. Sada je naš jedini izbor ili se reaktivno uključiti u vanjsku dramu ili dopustiti predstavi vanjske drame da nam olakša suosjećajno buđenje s razumijevanjem za naš unutarnji nemir i njegovu integraciju.

Svjesnost sadašnjeg trenutka je „bivanje potpuno prisutnim u svakom trenutku koji se odvija upravo takav kakav je – bez uplitanja – bez da ga se veže za rezonancu straha, ljutnje i tuge koji nastaju iz naše neintegrirane prošlosti“. Samo kad smo prisutni, osjetljivi smo na primanje, pa tako i sposobni shvatiti svaki događaj koji se odvija kao božanski određenu priliku da intimno istražimo duboke mogućnosti svoje ljudskosti. Potpuni ulazak u trenutak zahtijeva preobrazbu ponašanja – pomak od nesvjesne reaktivnosti u namjernu odgovornost. Ta preobrazba je autentična samo ako se postigne kroz integraciju osnovnih utisnutih emocionalnih potpisa, koji nas dosljedno odvraćaju od bivanja prisutnim. Nitko to ne može postići u naše ime.