Ponekad, u mračnim trenucima, može se činiti kao da vas je sav vaš unutarnji rad izdao. Ti osjećaji očaja, za koje ste mislili da su riješeni, vraćaju se kao da su potpuno netaknuti vašom predanošću emocionalnom čišćenju. Zatim, od vas se sada traži i da se suočite s izborima; veliki izbori oko „pojavljivanja“ i „obvezivanja“. I, kao dodatak tome, postoje trenuci takve ekstremne mentalne zbrke, trenuci u kojima biste radije otrčali u tamu onog poznatog iz prošlosti nego se suočili s izazovom ovog trenutka koji se odvija.

Ne očajavajte.

Ako je upravo sada to vaše iskustvo, blagoslovljeni ste. To je milost koja ljubi skriveno mjesto boli u vašem srcu. To je svemir koji obraća posebnu pažnju na vas jer ste tako teško radili da povratite svoj osjećaj autentičnosti. Vi ne padate; vi uspjevate. Ti tamni šapati iz prošlosti su odjeci središnje rane koja je tako dugo izazivala da se osjećate rastrojeni, nesigurni i nesposobni objaviti: „To je to! Ja sam sada ovdje. Sada usmjeravam svaki djelić svoje pažnje na ovo životno iskustvo. Ja sam dostupan.“ Taj nemir je miris i okus sa dna bačve.

Sad oko vas ima onih koji možda ne osjećaju intenzitet ovog trenutka kao što vi osjećate. Mnogi su majstori u skrivanju od sebe tih unutarnjih podrhtavanja pomoću društveno prihvaćenih oblika odvraćanja pažnje i samo-liječenja. Oni bi mogli obrambeno izjaviti: „O čemu ti pričaš? Sve je super. Ja sam dobro.“ Blagoslovite ih dok se skrivaju u svojim pažljivo osmišljenim čahurama drijemeža. San je neophodan onima koji još uvijek trebaju odmor.

Nije bitno što drugi misle. Brzo shvaćate da više s nikim ne možete razgovarati o svom iskustvu koje se razvija. Priča koju pričate, koju ste neumorno stalno iznova pričali drugima, nije rješenje i ne sadrži nikakve odgovore. To je samo priča; čak nije ni tako zanimljiva. Ovo je trenutak, upravo sada, s krajnjom preciznošću, kad shvaćate da više ne morate nikoga ništa tražiti, ništa pitati i nikome ništa pričati. Ne postoji nitko tko može znati u vaše ime.

Ta tama koju osjećate kako izlazi na površinu je uzročna rezonanca koja, jednom integrirana, preokreće vašu pažnju sa oslanjanja na vanjski svijet u prihvaćanje unutarnjeg svijeta. Ovaj trenutak je približavanje „skoku vjere“. Zato je ovo iskustvo koje se odvija toliko izazovno; jer je to krajnji izazov.

Nikakva rasprava niti debata ne može vas odvesti izvana prema unutra. Drugi mogu reći: „Ja već živim na taj način, ja sam već u miru sa sobom.“ Ne obraćajte pažnju na ono što bilo tko govori o njegovim iskustvima. Ne uspoređujte svoje iskustvo sa bilo čijim tuđim. Kad se radi o našoj unutarnjoj borbi za autentičnost, mi ljudi smo majstori samoobmane. Činjenica je da više nije važno ono kroz što prolazi bilo tko drugi; važno je samo koliko cijenite svoje iskustvo ovog čudesnog razvijanja. Trenutak u kojem vi živite sada je mjesto gdje guma klizi po cesti; vaša istinska duhovnost otkriva se po tome da li svjesno odgovarate ili reagirate na ovaj trenutak.

Ako je trenutak mračan, osjetite ga i poštujte ga; predajte se njegovoj suštini. Dopustite mu da bude. Ta drevna tama sad izlazi na površinu da bi bila blagoslovljena vašom suosjećajnom pažnjom. Ona traži da ju volite kako bi se i ona mogla razvijati. Ipak, kroz cijelo to iskustvo, ne zaboravite u ovaj trenutak koji se odvija redovito sijati osjećajnu molitvu koja emitira vašu namjeru za sebe, pa tako i za svijet.

Nemojte se skrivati od onoga što jest. Nemojte se skrivati više od ničega.

Zapamtite, u nekom trenutku od vas će se tražiti da djelujete. Da, znate da morate iskoračiti iz svog mjesta prividne sigurnosti i izabrati. Postoji nešto što dolazi prema vama, a od čega nema bježanja. Možete to osjetiti; to je opipljivo. Ako pokušate pobjeći, trčite naslijepo u promet. Vaša rastuća strava je zato što, donoseći izbor koji morate donijeti, također činite i obvezu. Tako dugo ste se izbjegavali potpuno se posvetiti svom ljudskom iskustvu. Ta čaša vina, ta cigareta, ta tableta, taj TV daljinski, taj neprestani pokušaj „da ga ispunite“ ... bili ste sposobni živjeti na taj način otkad znate za sebe. Ipak, rezonanca „čekanja da vidimo što se događa prije nego što poduzmemo taj korak“ više nije podnošljiva. Nema ništa autentično u vezi takvog stava. To je ono što osjećate upravo sada; sve što je neautentično u vezi vašeg sadašnjeg stava.

O tome se radi ove godine, ovog mjeseca, u ovome trenutku, u ovoj trenutnoj percepcijskoj promjeni; o autentičnosti – koja se pojavljuje. Nitko vam ne može reći što „autentičnost“ znači za vas, vama, niti kako se ta rezonanca očituje kad je u potpunosti izražena kroz vas. To otkrivate samo kroz djelovanje, a ne kroz razmišljanje ili raspravljanje.

Nema više nikoga koga možete pitati „što učiniti?“. Nikada nije ni bilo. To je veliki privid iz kojeg se sada budite. Ta spoznaja je tama koja vas sada pokušava okružiti kasno noću ili u ranim jutarnjim satima. Ta spoznaja je učitelj koji dolazi iznutra da otkrije čega ste se odricali. Kako tonete u njene ruke, tako se podižete u svojima. To je upravo ono što se treba odvijati. To je poljubac milosti.